imagazin arrow2-left arrow2-right arrow2-top arrow-up arrow-down arrow-left arrow-right cart close dossiers education fb instagram menu notification oander rss rss-footer search service shuffle speech-bubble star store stores tests twitter youtube

Budućnost je ovdje!

Apple je predstavio iPhone X

Emotikoni – nisu tako glupi kao što se čine


Jeste li se i vi iživcirali kada ste pročitali da će iOS 10 uključivati i 100 novih emotikona? I mi smo, ali taj je fenomen ipak malo složeniji: emotikoni zapravo nisu toliko beskorisni kao što se u početku čine.

U očekivanju nove nadogradnje iOS-a, oni ironiji skloni komentatori obično naglašavaju da će ta nadogradnja sigurno uključivati i 200 novih emotikona. Ima nečega u tome, pogotovo s obzirom na to da se Apple u zadnje vrijeme zbilja posvetio stvaranju tih žutih (ili politički korektno obojenih) ikona. Upravo težnja ka što većoj političkoj korektnosti možda je i glavni razlog za stvaranje toliko novih emotikona – u principu, osnovnim žutim ikonama treba se dodati najmanje pet verzija različite boje kože, a da ne spominjemo i pitanje trans- i inih rodnosti. Nemojmo ulaziti u raspravu o tome koliko sve ovo pomaže u rješavanju stvarnih društvenih nejednakosti, premda postoji mogućnost da se više radi o odmaganju.

Zanimljivija su pitanja što su zapravo te malene ikone, odakle potječu, koja im je stvarna uloga te zašto su danas toliko popularne.

1

Naravno, tradicija elektronskog dopisivanja koja uključuje emotikone potječe iz Japana. Prvi je emotikon stvoren između 1998. i 1999., a autor je bio japanski pružatelj mobilnih usluga NTT DoCoMo. Taj je prvi set emotikona sadržavao 172 lika, a dominirale su teme vezane uz vremensku prognozu i ekspresije manga likova. U to je vrijeme razlog za lansiranje ove dodatne usluge bila želja jednog pružatelja usluga da stekne prednost na tržištu.

I onda je bomba eksplodirala. Danas na raspolaganju imamo tisuće tih malih figura. Štoviše, čuveni je Oxfordski rječnik odabrao emotikon „lice sa suzama radosnicama“ kao riječ godine 2015. Brojni su drugi jezici uvrstili riječ „emotikon“ u svoje rječnike.

Zašto se to događa baš danas? Kako bismo razumjeli ovaj fenomen, prvo moramo objasniti sadašnje i tradicionalne oblike komunikacije te njihove značajke. U osnovi, kada nismo okruženi tehnološkim postignućima, možemo komunicirati na dva načina: pokretima ruku i govorom. Komunikacija gestama postala je mnogo rjeđa otkada smo evoluirali i naučili govoriti, a danas posežemo za njom najčešće kada pokušavamo razgovarati sa strancem, odnosno s osobom s kojom ne dijelimo zajednički jezik (u ovom kontekstu zanemarit ćemo metakomunikacijske aspekte gestikulacija).

2

Kada se nađemo u takvoj situaciji, pokušava predočiti određene karakteristike stvari koje nas okružuju, nadajući se da će naš „sugovornik“ imati jednaku predodžbu tih stvari kao i mi. Primjerice, kada žele „pokazati“ telefon, većina ljudi oblikovat će prstima telefon i podići ruku do uha, jer je to univerzalni pokret prilikom korištenja telefona. Još jedan važan aspekt komunikacije pokretima ruku jest mogućnost da vizualno percipiramo drugu osobu. Glavna je stvar da svi dijelimo kolektivno znanje i zajedničko iskustvo doživljaja okoline, koje imitiranjem možemo predočiti drugoj osobi.

S druge strane, apstraktne fraze karakteristične su za jezik. Moderna lingvistika objašnjava da jezični znakovi nisu motivirani, odnosno riječ „stolica“ ni na koji način nije povezana s oblikom stolice u stvarnom svijetu. Čak ni onomatopejske riječi nisu u potpunosti motivirane – da jesu, bile bi jednake u svim jezicima. Međutim, postoje razlike: u Hrvatskoj pas kaže vau-vau, u Vijetnamu gau-gau, u Švedskoj bjäbb-bjäbb, a u Koreji meng-meng.

Velika je prednost govornog jezika to što postoji mogućnost dodavanja suprasegmentalnih znakova kako bi se riječima koje koristimo proširilo značenje. Ti suprasegmentalni znakovi mogu biti intonacija, glasnoća i slično. Ako vičete, možda ste ljuti ili uznemireni; ako stavite naglasak na zadnji dio rečenice, vjerojatno postavljate pitanje. Ovi znakovi nisu univerzalni među svim jezicima, pa tako Finci koriste jednaku intonaciju za upitne i izjavne rečenice. A to je samo prva u nizu razlika. Najočigledniji uvjet za razumijevanje govornog jezika jest mogućnost da se čuje sugovornika. Prije interneta, televizije i radija, to je značilo da ljudi trebaju biti dovoljno blizu da bi se mogli čuti.

Upravo je zato bilo nužno stvoriti pisani jezik – neke smo poruke željeli sačuvati za budućnost, a neke su bile jako važne i željeli smo da sigurno dođu na drugi kraj svijeta. Pisani tekstovi uvelike se razlikuju od govora. Tako u većini jezika postoje standardizirana pravila koja omogućuju da svi čitatelji razumiju napisani tekst na jednak način: radi se o pravopisu. Ta su nam pravila nezaobilazna jer postoje rečenice u kojima je vrlo važno gdje stavimo gramatičke znakove – nekada promjenom njihovog položaja možemo promijeniti značenje čitave rečenice, i to drastično.

3

U nekim je jezicima olakotna stvar što se riječi uglavnom izgovaraju kako se i pišu, uz neke očigledne iznimke. U drugim, pak, jezicima, riječ u govornom obliku može biti vrlo različita od svoje pisane forme. Samo pogledajte ovaj primjer: francuska riječ za (ljubavni) sastanak, „randez-vous“ izgovara se puno drugačije nego što se piše. To može biti vrlo zbunjujuće.

Ove tradicionalne metode komunikacije zadovoljavale su ljudske potrebe tisućama godina. Međutim, s razvojem informacijske tehnologije, pojavio se novi oblik komunikacije najpoznatiji kao „jezik SMS poruka“. Sam naziv sve govori, a odnosi se na jezik koji prvenstveno koristimo za dopisivanje. Po čemu se taj jezik razlikuje od tradicionalnih oblika komunikacije? Pa, po mnogo čemu. Možemo i nabrojati te razlike.

4

Za početak, radi se o nekoj vrsti hibridnog jezika koji spaja različite značajke govornog i pisanog jezika. Očigledno je da se temelji na pisanim znakovima, jer su upravo oni šifre kojima izražavamo svoje misli. Međutim, mogućnost kraćenja riječi i samih rečenica ovdje je ključna. Tako su elementi govornog jezika počeli prodirati u ovaj jezik SMS poruka.

Cilj je bio izjednačiti pismenu i govornu komunikaciju. Ta se tendencija očituje u sve prisutnijem načinu pisanja riječi na način na koji se izgovaraju. Kao primjere toga možete uzeti izraze b4 (before/prije) ili eventho (even though/iako) – riječ je skraćena, a značenje je zadržano u izgovoru. Fascinantno je i što dopisivanje dopušta da prekinemo sugovornika. Ta je mogućnost prije bila vezana isključivo za govornu komunikaciju.

Ipak, u svemu ovome nedostaje jedna vrlo važna odlika govornog jezika, a to je mogućnost da riječima damo više značenja. Kao prvo, morate jako dobro vladati jezikom kako biste uspješno mogli reći ono što želite i to na način na koji želite. To je poput crtanja: premda imate sliku u glavi, možda je nećete uspjeti prikazati na papiru. Zapravo, crtanje je donekle jednostavnije od pisanja i nije neobično što nismo svi pisci i pjesnici. Kao drugo, određeni sadržaj možemo iskazati samo duljim tekstom. Možda trebate ispuniti nebrojene stranice prije no što uspijete predočiti svoju ideju tako da je svi razumiju kako ste je vi kao autor zamislili. Teško je naći vremena za takvo što, pogotovo u današnjem svijetu podređenom 160 znakova i instantnim reakcijama. I ovdje emotikoni stupaju na scenu.

5

Jer što emotikoni mogu? Oni mogu dati širinu značenja pisanom jeziku kroz samo nekoliko novih znakova, baš kao što mi možemo proširiti značenje govornog jezika glasnoćom, intonacijom, ritmom i stankama. Jednostavna rečenica „tako si lijepa“ u potpunosti može promijeniti značenje ovisno o emotikonu koji joj dodamo. Štoviše, sama se ikonica može koristiti za oponašanje određenih elemenata ili značajka iz stvarnosti, primjerice osjećaja nelagode, razočaranja ili razdraganosti.

Upravo je ta izražajnost razlog zbog kojega postoji prirodna potreba korisnika da se kreira što više emotikona – to bi omogućilo dodavanje više razina značenja našim porukama. Tako Apple stvara sve više i više emotikona samo kako bi zadovoljio tu rastuću potražnju. Danas su emotikoni postali gotovo sastavni dio naše komunikacije pa se odbijanje njihovog korištenja smatra stilskom karakteristikom. Sigurno ste se svi našli u situaciji kada ste naljutili neku blisku osobu, a shvatili ste da ste u problemima kada je ta osoba prestala koristiti emotikone.

Zanimljivo je da morate naučiti kako „čitati“ emotikone, jednako kao što morate naučiti čitati slova. Možda imate 25 godine, što uopće nije mnogo, ali i dalje niste u potpunosti sigurni koje emotikone koriste osobe desetak godina mlađe od vas ili što ti emotikoni točno znače. Možda vam je teško i dešifrirati značenje nekih od učestalijih emotikona jer, jednostavno rečeno, ne razumijete taj jezik. A sada samo zamislite kako je tek generacijama starijima od vas.

6

U sažetku, poanta je da se ne ljutite na same emotikone. Nema ničega lošega u tome što Apple održava korak sa stalno mijenjajućim komunikacijskim navikama. Upravo suprotno! Pravi je problem kada to postane jedina značajka nove nadogradnje. Srećom, nismo u opasnosti od toga jer je iOS 10 donio mnogo važnih promjena i samo se možemo nadati da će iOS 11 također donijeti brojna iznenađenja.

Apple Inc. (AAPL)

Jesi li pročitala/o ovo?

Razvoj Apple Watch-a ide po rasporedu, i očekujemo da ćemo početi s prodajom u travnju. Moja očekivanja su visoka. Koristim ga svaki dan i obožavam ga i ne mogu živjeti bez njega.- Tim Cook

Tijekom današnjeg konferencijskog poziva u vezi prvog fiskalnog kvartala u 2015. godini, Apple-ov CEO Tim Cook je podijelio par novih detalja glede mogućeg datuma izlaska Apple Watch-a.